Zovem se Ankica, imam 38 godina i dolazim iz Jagodine.
Možda nisam u dvadesetim više, ali tek sad znam ko sam i šta želim.
Imala sam jedan brak iza sebe. Nismo imali dece i iskreno, sada verujem da je tako i trebalo da bude. Ljubav je nestala, a poštovanje je prestalo da postoji. On se kasnije oženio, pronašao novu sreću. I neka je. Ja nisam ljuta. Iskreno, bila sam slomljena, ali sam vremenom skupila svoje delove i naučila kako izgleda emotivna stabilnost.
Danas sam dobro. Radim u administraciji, živim sama, imam svoj mir i najvažnije – ponovo verujem u ljubav. Ne onu bajkovitu, već stvarnu. Onu gde te neko drži za ruku i kad je teško. Onu gde znaš da nisi sam.
Mentalno zdravlje, samopouzdanje, rad na sebi – sve to je deo mog svakodnevnog života. Počela sam da se hranim zdravo, vodim računa o sebi i koristim prirodne suplemente za žene u 30-im. Ne zbog drugih, već zbog sebe. Želim da budem najbolja verzija sebe – i spolja i iznutra.
Sad tražim muškarca. Ne dečka. Ne prolaznog saputnika. Nego muškarca od 40 do 60 godina, koji zna šta znači biti uz ženu. Nekog ko je emotivno sazreo, ko traži ozbiljnu vezu, nekog ko neće bežati kad naiđu loši dani.
Ne tražim mnogo – samo da bude tu. Da se nasmejemo ujutru, da ćutimo uveče, da znamo da nismo sami. Da postoji zagrljaj koji nije prolazan, nego siguran.
Ako si tu negde, možda baš tebe tražim.
