Zovem se Marina, imam 39 godina.
Neću da glumim ni savršenu, ni očajnu – ja sam samo žena koja zna koliko vredi i kojoj više nije dovoljno “ajde da probamo, pa kako bude”.
Imam dobar posao, redovna primanja, uredan stan, naučila sam da brinem o sebi – i spolja i iznutra. Vodim računa o zdravlju, hranim se uravnoteženo, praktikujem zdravu ishranu, povremeno vežbam i ne preskačem svoju anti-aging negu. Ali najvažnije od svega – radila sam na svom mentalnom zdravlju.
Nisam se još udavala. Jesam volela, bila i povređena, ali me to nije slomilo. Naprotiv – ojačalo me. I sada kad sam zaista spremna da nekog volim, vidim da je sve teže pronaći nekog ko želi emotivnu stabilnost, a ne samo prolaznu vezu.
Ne tražim savršenog muškarca, ni nekog s titulom i milionima. Tražim partnera za život. Nekog ko će biti oslonac, rame, mir. Nekog ko zna da se ljubav ne meri porukama i lajkovima, već pogledima i poverenjem.
Ako si muškarac koji zna šta želi, koji ne igra igrice i ne beži kad stvari postanu ozbiljne – možda sam baš ja ona koju čekaš. Jer sve u životu mogu sama.
Ali zagrljaj koji je iskren… to ne mogu da pružim sebi.
