Zovem se Sanela. Imam 48 godina, razvedena sam, majka jedne ćerke koja danas živi u Norveškoj. Već deset godina sam sama. Ne zato što nisam želela nekoga pored sebe… već zato što me niko ne vidi. Kao da čim kažem da sam Romkinja – već sve postaje drugačije.
Radim kao fizioterapeutkinja, pošteno zarađujem svoj hleb, imam stan, auto, sve što mi treba – osim jednog: ljubavi. Ne tražim ni sponzora, ni kralja – tražim čoveka. Srce koje neće pobeći kad naiđu prvi problemi. Nekog ko neće gledati moje poreklo, već moje oči, ruke koje leče, i dušu koja samo želi da bude voljena.
Ja nisam žena koja će glumiti, smeškati se iz koristi ili juriti novac. Ja sam ona koja će ti skuvati kafu ujutru, koja će te dočekati posle napornog dana, i koja neće otići kad svi drugi odu.
Dosta mi je samoće. Predugo ćutim i predugo čekam. Možda ne izgledam kao s naslovnica, ali veruj mi – imam srce koje kuca iskreno.
Ako negde postojiš… javi se. Ne boj se mog imena, moje prošlosti, mog naroda. Pogledaj me kao ženu. Kao nekog ko te možda čeka ceo život.
